FAMOZNO: LEDENI TALAS
Bujice kukumavčenja i vekovno potezanje izanđalog, poluzajebantskog, polukritizerskog opšteg mesta, citiram: „Sneg ponovo iznenadio putare.“
Upravo je u toku jedan - da opet citiram polupismene novindžije - „ledeni talas“ - inače najprirodnija moguća prirodna pojava u januaru - koji napred citiranim novinskim faktumima dobro dođe kao dodatni povod i neiscrpna tema za dodatnu psihotizaciju ionako psihotizovanih širokih narodnih masa.
Tokom „ledenih“ zima i „tropskih talasa“ leti, Srbija (u medijskom i kafanskom) smislu veoma lični na Englesku. Ni o čemu se u tim meteoprigodama ne govori i piše nego o vremenu. Ali tu svaka sličnost sa Engleskom prestaje. Jer se u Engleskoj kad god se govori o vremenu - bez obzira koliko vremenske prilike bile loše - uvek kaže: „Nice weather today, isn’t it?“ Nema, dakle, u Engleskoj kuknjave, nema prdnjave, ko je dobro organizovan, njemu svako vreme bude dobro, a i svakom kijametu dođe kraj.
Činjenica je da sneg uvek iznenadi putare, ali isto je tako činjenica da i mnogo opasnija nadolaženja bujica - najavljeno danima unapred - uvek iznenade službe za koje ne znam kako se zovu u „lideru u regionu“, demokratskoj Srbiji, a koje su se u socijalističkoj Srbiji zvale „civilna zaštita“.
Skupa s toksičnim deponijama, rekama prepunim najlon-kesa i mrtvih mačaka i zaparloženim njivama, meni ledeni talasi i gradovi zatrpani pod debelim naslagama snežnog pokrivača i dobro dođu kao neoboriv argument u decenijskim sporovima sa istaknutim ljotićevskim bašibozucima, kojima - najčešće pismeno, mada nisam s raskida da to učinim i usmeno - uvek kažem (otprilike) sledeće: Poverovaću vam, foliranti, da volite i izgarate za Srbiju onog momenta kad pokrenete - i privedete kraju - opštenarodnu akciju čišćenja đubreta, vađenja najlon-kesa i mrtvih mačaka iz rečnih tokova leti, a zimi uklanjanja snega ispred kuća, zanatskih i ugostiteljskih radnji u takozvanom privatnom vlasništvu...
Budući da dugo pamtim, pamtim vremena kad su „snežni pokrivači“ bivali mnogo veći (dublji?) od današnjih, a u kojima su ulice i trotoari bivali čisti i prohodni u roku od dva sata po prestanku „snežnih padavina“.
Ta se čistoća i prohodnost postizala na sledeći način. Republički putari su čistili magistralne puteve, njihovi opštinski kantuerparti su čistili varoške ulice, i dočim su građani - tada u alotropskoj modifikaciji „radnih ljudi“ - čistili svoja dvorišta i trotoare ispred svojih kuća/zgrada.
Većina radnih ljudi / građane je snegove i ledove čistila dobrovoljno, iz osećanja za red, građanska pak manjina koja nije htela tako da radi, radila je pod moranje jer su pripadnici civilne zaštite patrolirali rejonom i đuvegijama ispred čijih kuća sneg nije bio očišćen govorili sledeće: „Proći ću opet za dva sata, ako sneg i led ne bude očišćen, sledi prijava.“ Eto tako je to bilo dok se babi snilo da će biti bolje kad bude ovako kako nikad nije bilo.